Uloga igre u nastavi škole Malac Genijalac

Nastava 05/08/2022

Uloga igre u nastavi škole Malac Genijalac

Čini se da u djetetovom razvoju igra ima nezamjenljivu ulogu. Razlika između igre i drugih aktivnosti je u tome što je igra slobodna, spontana aktivnost, koja je sama sebi cilj. To je aktivnost koja je u isto vrijeme i igra i rad, jer igra utiče na sve aspekte razvoja djeteta: senzomotorni, kognitivni (opažanje, učenje, pamćenje, mišljenje i inteligenciju), emocionalni, moralni i socijalni, kao i na razvoj govora.

Deca ranih uzrasta kroz raznovrsne igre i aktivnosti žele da ovladaju svojim okruženjem, a time i instrumentima vlastitog razvoja (Montesori, 2003). Zahvaljujući stečenim iskustvima, razvijaju se, grade i usavršavaju dječije skrivene sposobnosti, te je zato je ovo i period ’’konstruktivnog usavršavanja’’.

Dakle, budući da se polaskom u školu organizacija aktivnosti sa djecom naglo mijenja (razredno-časovni sistem nastava kao osnovna aktivnost), stvara se diskontinuitet u sistemu predškolskog i školskog vaspitanja i obrazovanja, uprkos koncepcijski identičnim polaznim osnovama programa. Iz toga proističe da na samom početku školovanja, koji na neki način treba predstavljati prelazni period, jedan deo nastavnih aktivnosti treba organizovati kroz igru, kako bi se prevazišao otpor prema školi.

Ono što sam naučila kroz praksu, radeći sa djecom različitih uzrasta u školi ’’Malac Genijalac’’, jeste to da deca nemaju otpor koji je usmjeren na nastavne sadržaje, već na načine i oblike njihovog prezentovanja. Dakle, korišćenje igara u nastavnom procesu zahtjeva veliki angažman, stručnost i iskustvo nastavnika kako se ne bi pretvorila u zabavu bez cilja i svrhe. Imajući u vidu uzrasne karakteristike male djece: radoznalost, potreba za samostalnošću, nedovršenost praktične radnje, emocionalnost, kao i dječiju potrebu da su stalno u pokretu, da odlučuju i gospodare situacijom kako bi zadovoljili potrebama iste, počeli smo da primjenjujemo u radu sa najmlađom djrecom montesori metod – Numicon, u nameri da spriječimo postojeći diskontinuitet između sistema predškolskog i školskog vaspitanja i obrazovanja. Dakle, glavni imperativ naših stručnjaka je razbijanje postojećeg otpora prema školi u radu sa starijom djecom kroz program mentalne aritmetike i razvijanje pravilne pripreme za školu sa najmlađom djecom i djecom predškolskog uzrasta.

Razmatranjem problema primjene igara u nastavnim aktivnostima, došli smo do zaključka u prilog teze koju je izjavio jedan osmogodišnjak: ’’Najgori dio škole jeste stalno sedenje. To ubija. Boli me mozak kada moram da sedim, slušam, satima. Mogu da sedim, ali često poželim da skočim i protrčim hodnicima.“ (Livajn, 2005: 104) Ovo je samo jedna od mnogobrojnih žalbi učenika prvog razreda, koja ilustruje problem adaptacije na školske obaveze i učenje.

Nagli prelazak iz sistema igre u sistem nastavnih aktivnosti, zasnovanih na realizaciji zadataka prema striktnim uputstvima, teško da može odgovarati trenutnim razvojnim potrebama i mogućnostima djece. Zbog toga se javljaju različiti problemi u radu prvaka: teško je privući njegovu pažnju, teško mu je da radi školske i domaće zadatke, zaboravlja ono što je upravo čuo, ne koncentriše se dovoljno dugo, brzo mu dosade aktivnosti na času, vrpolji se, pravi nesmotrene greške, stalno ponavlja iste greške (Livajn, 2005).

Igra i Malac Genijalac

U školi ’’Malac Genijalac’’ tim stručnjaka primjenjujući različite didaktičke igre vodeći računa о individualnim osobenostima učenika pažljivo biramo i nudimo deci različite igre primjenjujući numicon i program mentalne aritmetike sa djecom (od 4-12 godine) kroz igre stvaralaštva, dramatizacije, konstruktorstva, logičkog rješavanja problema kroz jasno postavljen zadatak da ga izvrše što brže, bolje, tačnije, domišljatije i to na stvaralački način, budući da se radi o problemu čije rješenje treba da se pronađu deca na jedan inovativan način, a uz to da savladavaju najteže matematičke operacije.

U našoj školi na mudar način primjenjujemo didaktičke igre sa takmičarskim elementima, što djecu dodatno motiviše za efikasnije rješavanje zadataka, koji se provlače kroz igru, a koji su dati tako da svako dijete može da bude pobjednik u nečemu, što kod djece razvija samopouzdanje i samopoštovanje na najranijem uzrastu, gdje ih kroz Numicon oblike pripremamo da nemaju kasniji otpor ka prelazu težih aktivnosti sjedenja u školskom sistemu.

Jedan od najboljih načina da deca razumiju bitnost matematike i da postanu dobri u matematici jeste učenje kroz igru. U školi ’’Malac Genijalac’’, kroz jedan razigran pristup matematici, kroz primjenu mentalne aritmetike, radeći: sabiranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje, sa najrazličitijom primjenom matematičkih igrica, naši đaci na matematiku gledaju kao na jednu veliku i sofisticiranu igru, koja je u isto vrijeme intelektualni izazov koji podstiče razvoj i pruža odlične rezultate u redovnom sistemu nastave, jer iz naše škole odlaze u školske klupe želeći da prenesu iskustva do kojih su došli kao ’’mali genijalci’’.

Kod nas deca, radeći najteže matematičke operacije bez upotrebe bilo kakvog pomagala, dodajući tome izazove i problemske situacije koje im se nameću u ograničenom vremenskom intervalu, razvijaju takmičarski duh i počinju da posmatraju matematiku drugim očima, čak i u redovnom školskom sistemu.

Kroz Numicon program, tražeći određeni oblik i boju, ili kroz mentalnu aritmetiku, pokušavajući da zamisle kuglice abakusa, zahtijevamo od djeteta da se emotivno uključi, a dijete koje je emotivno uključeno je motivisano da traži odgovore na probleme koji su pred njim, pothranjena je njegova radoznalost i želja za većom količinom znanja.

Kroz pomenute programe, primjenjujući igru, naše dijete uči: da pobjeđuje, da gubi, da se takmiči, da slavi i tuguje, da sarađuje… Na osnovu tih iskustava, dijete koje je pohađa naš program odlazi u redovan nastavni program samostalnije, borbenije, sa izraženim timskim duhom, gdje se ponaša u skladu sa pravilima.

Imajući u vidu sve što je rečeno, glavni imperativ tima škole ’’Malac Genijalac’’ jeste to da na najranijem školskom uzrastu organizuje nastavne aktivnosti kroz igru, kada god je to moguće. Imperativ je da dijete u potpunosti zadovolji svoju potrebu za igrom i nikako se ne smije dozvoliti da se ona vještački prekine, jer ovo može dovesti do zastoja u razvoju i učenju, kontroli pažnje, funkcionisanju memorije i formiranju simboličkih operacija.

Izvor: Malac Genijalac

Post Tags :